Ispovesti
Anastasija Ristić
.Zbog teške bolesti, naša sugradjanka Anastasija Ristić, nije imala normalno detinjstvo.Bolnica je bila njen drugi dom...
,,Bilo je to 2005. godine... Visoka temperatura, crp visok, kao i bela krvna zrnca. Sa dve godine sam dobila leukemiju, i dečja hematologija u Nišu mi je postala druga kuća. Tu upoznajem drugare sa istim problemom i počinje borba. Hemioterapije jedna za drugom. Doktorke Vesna i Goca su non-stop po sobama sa nams i roditeljima, i brižno objašnjavaju kako teče proces lečenja. Sestre Maja, Gaga, Ivana i druge obilaze nas danju i noću, uključuju infuzije... Od hemioterapije opada mi kosa, osećam slabost u nogama, gubim apetit. Nakupljaju se toksini na pankreasu, pa mi stavljaju sondu kroz nos. Uvećava se jetra nekoliko puta jer ne može da se pročisti od tolikih citostatika. Posle tri, četiri meseca konstantnog boravka u bolnici idem kući na 15 dana...Prati mi strah da se nešto ne iskomplikuje, jer su doktori daleko. Prošlo je tih 15 dana, pa opet povratak u Niš, i ponovo hemioterapije. Od njih, naravno, opet mučnine i povraćanje, i sve tako u krug. Vađenje koštane srži iz kičme i iz butne kosti, vađenje likvora.... Lečenje je trajalo 3 godine i prošlo je, hvala Bogu. Kontrole su bile na tri, pa na šest meseci... Fizičke posledice od igala su ostale, a za psihičke se pobrinuo NURDOR i volonteri, vodeći nas na kampove.
Odlučila sam da postanem volonter Nurdora 2014. godine, i da svojim iskustvom pružim pomoć i podršku deci koja se leče."
Anastasija je ne mali, već veliki heroj!Divna i dobra devojka, koja ima ogromno srce.Hrabro korača kroz život i svojim primerom pokazuje kako se treba boriti.Budimo kao Anastasija, kojoj se duboko klanjamo!